This interview is the first one of my project of presenting young and talented people who make jewelry. It is bilingual what makes it unique here at my blog. First part is on Croatian and second on English.
Ovaj intervju je prvi u mom projektu predstavljanja talentiranih mladih ljudi koji izrađuju nakit. Prvi dio je na hrvatskom, a drugi na engleskom.

Bok Rafaela! Kao prvo, reci nam nešto više o sebi i čime se baviš?
Lijepi pozdrav svima. Studenica sam 5. godine na Muzičkoj akademiji, smjer Glazbena pedagogija. U slobodno vrijeme se bavim izradom nakita u svim mogućim tehnikama i od raznoraznih materijala, no nekako je moj zaštitni znak tkanina. Pogodna je za razna eksperimentiranja,“ frkanja“, slaganja – a to je upravo ono što volim kod nakita, da me već na prvi pogled baci u svijet mašte.

Što je sve “Paradaro modni dodaci”?
Paradaro je zapravo složenica nekoliko imena. Pa=Patricia – moja sestra, Ra=Rafaela – moja malenkost, Da=Damjan – moj brat, Ro=Romana – moja mama. Ime, kao što vidite, ima veliko značenje za mene jer se sastoji od gotovo svih meni najbitnijih ljudi u životu.
Ako pričamo o tome koji proizvodi sve čine Paradaro modne dodatke, lista je podugačka. Nakit od tkanine u obliku ogrlica, naušnica, narukvica, špangica, prstenčića, brošića – izrađenih na milijun i jedan način, zatim viseće naušnice od raznih materijala, isto tako zanimljive ogrlice od konopa, konca, perla, lanaca, oslikane tenisice za bebe i odrasle, oslikane majice, poseban božićni program u obliku vjenaca za vrata, adventskih vjenčića, unikatnih kuglica… Na mojem profilu na Facebook-u također objavljujem i radove svoje druge kreativne polovice, mojeg dečka, koji izrađuje kutije po željama te štrikane i heklane ljepote moje mame. Svi smo kreativni i obiteljski uživamo u svijetu mašte.
Kako si skupila hrabrost staviti svoje ime iza svojih radova? Mnogi kreativci i kreativke izrađuju i stvaraju pod pseudonimom…
Moje ime je zapravo dobro sakriveno unutar imena Paradaro – mislim da je zvučno i lako pamtljivo, iako je i moje osobno ime meni osobno jako lijepo i zvučno – hvala mami na tome. Moram priznati da me ljudi ponekad nasmiju kad recimo imam nagradnu igru na svojem profilu, pa se tu nađe svega, iako mi je najdraže PARADORO i pobjednik bez premca, PANDORIN modni nakit.
Što je bila PRVA stvar koju si napravila i koja je priča iza toga, za što je bila?
Prva stvar koju sam ikad napravila je bio broš koji je zapravo trebao biti cvijet koji bih nosila u kosi prilikom nastupa sa zborom. Prvotno sam cvijet išla tražiti po dućanima, no kad sam shvatila koliko je otužna i skupa ponuda, odlučila sam napraviti svoj prvi cvijet. On je još uvijek doma i ima svoje počasno mjesto – što u kutiji s nakitom, što u mome srcu jer je on preteča svega ovoga što je danas Paradaro. Sjećam se da sam ga radila satima i zaista je lijepo ispao, nešto za što bi i danas rekla da je stvarno lijepo, što nije slučaj sa svim mojim početničkim radovima.
Kako si odlučila izrađivanje proširiti i napraviti posao od toga? Gdje (ili kako) dobivaš inspiraciju za nove radove?
Moram priznati da su se ideje rađale same po sebi, bez nekog pritiska i sličnoga, jednostavno sam postepeno dolazila do potpuno novih i svježih ideja – to je ono najljepše u kreativnosti i mašti, nikada ne znaš gdje će te odvesti. Trenutno sam učlanjena u Udrugu Ružin Krug iz Vrbovca te na taj način dobivam razne korisne informacije i posjećujem sajmove. Inspiraciju pronalazim u raznim zanimljivim materijalima, a ponajviše u mojim izrazito maštovitim kupilicama koje mi uvijek predstave svoje zanimljive želje i ideje. Nemali broj puta baš iz njihovih ideja nastane kolekcija koja se dodatno razvija kako ju radim. Naravno, uvijek imenujem koja je to točno kupilica zaslužna za pojedinu ideju ili kolekciju jer se takve stvari moraju poštovati. Zahvalna sam što moje žene tako vjeruju u mene i svaki put mi predstave novi, još zanimljiviji zadatak ili ideju.
Vidjela sam tvoje vijence za Božić, izgledaju kao da treba puno vremena i posla oko njih. Koliko ti vremena treba za izraditi jedan?
Uuuuuuuf… Vjenčići su prvotno zaživjeli u mojoj glavi kao ideja, koju nisam ostvarila sve dok mi jednom prilikom moja buduća svekrva nije rekla da napravim nešto takvo. Dakle, može se reći da smo obje došle do te ideje te da me ona potaknula. Izrada takvih vjenčića je dugotrajna i osjetiljiva – pitajte moje prste kako se osjećaju kada ih zalijem finom količinom vrućeg ljepila – ali završni produkt je zaista predivan. Malo boli kad znaš da je to baš izvorno tvoja ideja i kad po Facebook-u počnu nicati pokušaji nečeg sličnog, ali nažalost tako je to uvijek bilo i bit će. Teško se s tim mirim, ali što je tu je.

Koji tvoj rad ima titulu tebi najdražeg? I zašto?
Obožavam raditi nakit za posebne trenutke, kao što su vjenčanja, maturalne, krstitke – za što imam poseban program trakica za curice… Općenito jako volim raditi stvarčice za djecu jer onda mogu totalno otpustiti dijete u sebi i raditi šareno, veselo i razigrano. Moram priznati, i sama rado nosim trakice koje bi obično trebale biti namijenjene za curice. 🙂


I za kraj, koja je najbolja stvar u vezi izrađivanja i prodavanja svojih radova, a koja najgora?
Najbolja stvar su moji divni, prekrasni kupci, poznanstva koja završe prijateljstvom – recimo, jednoj posebnoj ženi sam radila revere za vjenčanja pa sam tako završila kod nje na svadbi, pjevala joj Ave Maria u crkvi, a kasnije smo se svi jako dobro zabavili. Život je uistinu nepredvidljiv i može biti prekrasan, a upravo zato sam sretna što se bavim ovakvim poslom, koji zapravo nije posao već čisti užitak, jer uvijek naiđeš na divne ljude koji su ti spremni pružiti toplu riječ kad god trebaš. No, kako medalja uvijek ima dvije strane, ima i onih dana i ljudi zbog kojih privremeno zaboraviš sve ono lijepo. Od onih koji ne uplate naručen nakit, onih koji te zavlače danima pa sve do onih koji te besramno kopiraju, a prave ti se velikim prijateljima. Kako god da bilo, na kraju dana uvijek budem sretna i zahvalna na ovom daru kojeg imam, koji plaća moje račune, hrani me i oblači i zbog kojeg sam bogatija za bezbroj divnih iskustava. Zahvalna sam na svakoj divnoj poruci koju mi moji kupci upute u inbox, na svakoj riječi podrške, na svakoj kupnji. Zahvalna sam i Tebi jer si me zasad jedina odlučila intervjuirati i dati mi šansu da se predstavim široj publici.
Hvala tebi Rafaela i želim ti puno sreće u daljnjem radu!
Rafaelu i PARADARO možete naći na Facebooku – klikni OVDJE
__________________________________________________________________________________________
Hi Rafaela! First, tell us who are you and what are you creating?
Hello everyone. I am a student of Music Academy, currently on the fifth year, direction Musical pedagogy. In my frww time I am creating jewelry in all sorts of techniques and with different materials, with fabric being my trademark. It suits well for experimenting, twisting and folding – and that is what I like about making jewelry, that it throws me in the world of imagination.

What is „Paradaro Fashion Accessories“?
Paradaro is actually made from few names. Pa=Patricia – my sister, Ra=Rafaela –me, Da=Damjan – my brother and Ro=Romana – my mother. You see, the name has a great meaning to me because it is made up from almost all the people I care deeply about in my life.
If we’re talking about which products are Paradaro Fashion Accessories, then the list is long. Jewelry from fabric as necklaces, earrings, bracelets, pins, rings and brooch – made in a million different ways, then earrings from other materials, interesting necklaces from ropes, treads, pearls, painted shoes for babies and grown-ups, painted shirts, specail Christmas assortment with wreaths for front doors, unique Christmas decorations… On my profile on Facebook I also publish the work of my boyfriend, my other creative half. He makes boxes by requests. And I share knitting and crocheted work my mum makes. We are all creative and we enjoy in the world of imagination.
Was it hard to put your name behind your work? Many of jewelry makers have pseudonyms…
My name is actually well hidden inside the Paradaro name – I think it sounds good and easy to remember, althought my name is also very pretty to me – thanks mum on that. I have to admit that people sometimes make me laugh when for example I have a giveaway on my profile, so you can find everything… My favorite is PARADORO and the winner, PANDORA’s fashion accessories.
What was the very first thing you made and for what?
The very first thing I have ever made was a brooch which was supposed to be a flower for me to wear in my hair on the performance with my quire. Originally, I went searching for the flower in the stores, but dissapointed with their offer I have decided to make my own first flower. It is still at home and it has a special place – in a jewelry box and in my heart because it is where everything started and the creation of Paradaro. I remember that I was making it for hours and it really turned out nice, something that is not the case with all my work at the beggining.
When did you decided to make something out of it? How (or where) do you get inspiration for new pieces?
I have to admit that the ideas were born by themselves, without any pressure. I just simply and gradually got to fresh and new ideas – that is the beautiful thing about being creative and imaginative, you never know where will you end up. I am currently in the Ružin Krug from Vrbovec and I get lots of interesting and usefull information from them. Also, i visit fairs. I find my inspiration in all sorts of interesting materials, and mostly in my incredibly imaginative buyers who always come to me with their whishes and ideas. Many times their ideas are the thing that starts a new collection which developes as I am working on it. Of course, I always name the buyer who gave me the idea for a piece or a collection because you have to respect that. I am grateful that my women (buyers) believe in me like they do and each time present me with new, even more interesting task or idea.
I have seen your Christmas wreaths , they look majestic and like a lot of work. How much time do you need to make one?
Uuuuuuuuf… Wreaths with flowers from fabric first came to life in my head as an idea, but I didn’t go throught with it until my future mother in law suggested that i should try to make something like that. So, you can say we both got the idea and she encouraged me. Making of this type of wreaths is long and sensitive – ask my fingers how they feel when I pour hot glue all over them – but the finished product is beautiful. It hurts a little when you know that the idea is originally yours and see something other people on Facebook doing something similar, but that will always happen. I have hard time dealing with it, but really can’t help it.

Which one of your pieces has the title of your favorite? Why?
I just love making jewelry for special occassions like weddings, proms and baptisms – for which I have special pieces for girls… In general, I just love making stuff for kids because then I can completely let go of the child in me and work colorful, happy and playful. I have to admit, I myself love to wear pieces like hair bands meant for little girls. 🙂


And the last question, can you tell me what is the best thing about making and selling your own accessories, and what is the worst?
The best thing are my beautiful buyers, acquaintances which end up as friendships – for example, I was making wedding pieces for a lovely lady and end up on her wedding singing Ave Maria in the church, and had fun later. Life is truly unpredictable and it can be beautiful, and that is the reason I am happy for doing this job which actually is not a job but pure pleasure, because I always come across amazing people who are willing to give you a kind word whenever you need. But there are days and people who make you forget the good stuff. From people who don’t pay what they have ordered, to the ones that stall you for days up to the ones who are shamelessly copying you, and they present themselves as big friends. Anyway, at the end of a day I am always happy and grateful on this gift I have, which is paying my bills, feed me and cloth me and beacuse of which I am richer for numberless wonderful experiences. I am grateful for every wonderful message that my buyers send in my inbox, on every word of support, on every sell. I am grateful to you too because for now, you are the only one who decided to interview me and give me the oportunity to present myself to a wider audience.
Thank you Rafaela and I wish you luck in your future work!
Copyright © 2014
All rights reserved. No part of this iterview can be reproduced, distributed, or transmitted in any form or by any means without the prior permission of the publisher.